Dor Abrahamson je doktor znanosti i profesor ljudskog razvoja na Graduate School of Education, na Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley.

Djeca uče kroz praksu - ona je važna za aktivno stjecanje vlastitih matematičkih znanja. U ovom članku prof. Dor istražuje jedan od temeljnih principa Matifica koji se fokusira na pružanje poticajnog okruženja za učenje kako bi učenici mogli steći konceptualno razumijevanje kroz vlastito istraživanje.

Što djeca rade kad uče matematiku? Najčešće pišu brojeve i ostale simbole na papir. Također koriste razne metode koje su naučili kako bi riješili zadatak i došli do informacija koje se od njih traže. No je li to sve?

Mnogi znanstvenici na području psihologije kognitivnog razvoja vjeruju da djeca počinju konceptualno učiti onog trenutka kad stupe u interakciju s predmetima, bilo materijalnim ili virtualnim. Dok manipuliraju objektima, djeca neprestano prilagođavaju percipiraju predmeta. To im zauzvrat omogućava da još bolje upravljaju predmetima. Ove interakcije stvaraju u umu nove obrasce koji se nazivaju senzimotorne sheme, a one se ponovno aktiviraju kada se djeca susreću s dovoljno sličnim situacijama.

Zbog toga je jako važno da su interaktivni matematički moduli dizajnirani za poticanje senzorimotornih shema. Tako će učenici naučiti bit koncepta, ali će te obrazce primjenjivati i u daljnjim susretima s novim situacijama koje zahtijevaju isti matematički princip. Zadaci u Matificu nastaju u skladu s ovim principom. Na primjer, aktivnost "Uhvati loptu" demonstrira ovu ideju u kontekstu osnovne aritmetike.

Uhvati loptu

Nepoznati pribrojnik: Ukupno do 10 Učenici koriste model brojevne linije da bi pronašli nepoznati pribrojnik. Svaka opruga je označena brojem koji označuje duljinu i smjer kojom će lopta putovati. Učenici trebaju odabrati točnu oprugu kako bi se lopta odbila u mrežu.